Biografije umjetnika
Graces & Voices
Ženski vokalni ansambl „Graces & Voices“, osnovan 2011. godine na inicijativu dviju dirigentica, Adrije Čepaitė i Antanine Kalechyts, stekao je međunarodno priznanje za svoje izvanredne snimke i inspirativne koncerte izvedene diljem Europe. Prepoznatljiv repertoar ansambla uključuje najstariju crkvenu glazbu – gregorijanski koral, kao i suvremene polifone opuse pisane isključivo za ovu grupu glazbenica koje oživljavaju ovu gotovo izgubljenu glazbu kroz koncertno izvođenje kojemu prethodi arhivistički i istraživački rad. Graces & Voices je nadaleko cijenjen ansambl zbog svog prepoznatljivog pristupa koji izražava sklad između unutarnje i vanjske ljepote koja se očituje u ženskim pjevačkim glasovima.
Andreas Liebig
Andreas Liebig (1962. u Güterslohu/Vestfalija) orguljaš je u Basel Münsteru od 2014. godine, a nakon što je predavao na konzervatorijima u Lübecku i Oslu, naslijedio je prof. Reinharda Jauda na mjestu voditelja odsjeka za orgulje na Tirolskom državnom konzervatoriju u Innsbrucku od 2013. do 2015. Studirao je crkvenu glazbu na Westfälische Landeskirchen-musikschule u Herfordu.
Od 1983. do 1989. Studirao je orgulje, klavir i glazbenu teoriju na Stuttgartskoj Musikhochschule kod Ludgera Lohmanna, Adu Frederice Faissa, Heinricha Depperta i Helmuta Lachenmanna, u Parizu kod
Daniela Rotha, u Beču i Lübecku kod Hansa i Martina Haselböcka, u Freiburgu kod Zsigmonda Szathmáryja i kod Sergiua Celibidachea u Mainzu. Dobitnik je stipendije Njemačke službe za akademsku razmjenu za studij kod Hansa Haselböcka na Bečkoj glazbenoj akademiji (1989./90.) istraživačke stipendija savezne države Schleswig-Holstein (1992.) i prvih nagrada na međunarodnim natjecanjima orguljaša u Dublinu i Odenseu (1988.). Kao predavač djelovao je na konzervatorijima u Lübecku (1989. - 93.), Oslu (1995. - 97.) i Freiburgu (od 2018.), a kao kantor i orguljaš u nekoliko crkava u Danskoj, Norveškoj i Švicarskoj, uključujući kantora u Sagene kirke, tzv. Nordkantkatedrale u Oslu (1996. - 2001.), gdje se nalaze povijesne Hollenbach orgulje iz 1891. Također, obnašao je funkcije direktora raznih uspješnih festivala i ciklusa koncerata uključujući Ostwestfälische Orgeltage, Brahms-Festival Lübeck, međunarodne ljetne koncerte Ringebu stavkyrkje (Norveška), Krummhörner Orgelfrühling (2001. - 2011.), od 2002. do 2018. Međunarodni Ljetni koncerti Dornum (Holy-Orgel 1710/11) i 2017./2018. Orguljaško ljeto Marienhafe. Pozivan je na velike i prestižne orguljaške festivale: Festival Suisse de l'Orgue, Ljetni festival u Kopenhagenu, Opera u Wexfordu Festival, Odense Bach-Woche, Wiener Festwochen, Schleswig-Holstein-Musik-Festival, Musikalischer Frühling St. Petersburg, Lahti Orguljaški festival, Oslo Barokkmusikk Festival, Jornadas Internacionales de Órgano Zaragoza, 41. međunarodni festival orguljske glazbe Magadino, Festival Internacional de Órgão de Lisabon, IX. Festival Organistico Internazionale Di Bari, Haarlemer Sommerkonzerte St. Bavo kerk, El Sonido vivo (Castilla y Leon), XVI. Festival Organistico Internazionale di Treviso, Sommerkoncerter Roskilde Domkirke, Organi antichi Bologna, Nieuwe kerk i Oude kerk Amsterdam, Helsinki Orgel
Festival, Internationales Düsseldorfer Orgelfestival, Orguljaški festival u Modeni, Orguljaški festival na Madeiri, Festival internazionale musica d'organo Ravenna, XI Academia Internacional de Órgano Granada, Internationaler Orgelsommer St. Wenzel Naumburg, Or. Wenzel Naumburg, Orgelkunst – Internationale Meisterorganisten Dom St.Jakob Innsbruck, 14èmes Rencontres de Musique Ancienne Seurre, Festival d'Orgue - Saint-Rémy en Provence, Festival Internacional de Órgano del Uruguay, Večernje i orguljaške mise u predvečerje Duomo de Monza, Međunarodni festival orgulja grad Trento, Internationaal Orgelfestival Breda, Granada Festival, Grauhofer Orgelsommer, Festival Estoril Lisboa, Non solo scriptura Wrocław, Festival d'Avignon, Međunarodno orguljaško ljeto Hallgrimskirkja Reykjavik, Rapallo Musica, Bach- Tage Halle, Međunarodno orguljaško ljeto Hallgrimskirkja Reykjavik, Rapallo Musica, Bach-Tage Halle, Orgelfeierstunden Kölner Dom, Orgelspiele Grossmünster Zürich, Orgelsommer Freiburger Münster, Festival orgulja Mafra. Osim toga, snima za radio i televiziju te održava koncerte i majstorske tečajeve u Danskoj, Njemačkoj, Finskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Islandu, Italiji, Koreji, Hrvatskoj, Nizozemskoj, Norveškoj, Austriji, Poljskoj, Portugalu, Rusiji, Švedskoj, Švicarskoj, Slovačkoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Urugvaju i SAD-u s opsežnim repertoarom koji se kreće od Robertsbridgeovog kodeksa do avangarde. Visoko su hvaljeni njegovi nosači zvuka s orguljskim djelima J. S. Bacha na povijesnim orguljama katedrale Nidaros u Trondheimu, Martinikerk u Groningenu, samostanu Oelinghausen i u Dornumu. Član je žirija međunarodnih natjecanja za orgulje.
Gudrun Sidonie Otto
Sopranistica Gudrun Sidonie Otto, bazirana u regiji Basel (Švicarska), oduševljava publiku svojim „sjajnom, ženstvenom i plemenitom bojom“ (FonoForum) i „svježim, ali toplim sopranom“ (Opernglas). Godine 2019. BAZ je objavio naslov „Kraljica David!“ o njezinoj ulozi u operi ''Roi David'' (A. Honegger). Učila je pjevanje kod Ricarda Merbetha, Maria Hoffa, Klesie Kelly, Renate Biskup, Mire Zakai (Tel Aviv), Stefana Haselhoffa i ostalih. Godine 2007. osvojila je 1. nagradu na Međunarodnom pjevačkom natjecanju Kammeroper Schloss Rheinsberg. Godine 2004. bila je stipendistica Komische Oper Berlin i angažirana kao solistica u Landesbühnen Sachsen do 2008. Uslijedila su gostovanja u Komische Oper Berlin, Državnoj operi Hannover, Državnom kazalištu Nürnberg, Kazalištu Würzburg, Theatre de Picardie, Grand Opera Luxembourg, Opéra National du Rhin Strasbourg te na mnogim poznatim festivalima i koncertnim dvoranama u Njemačkoj i inozemstvu pod dirigentima kao što su Neville Marriner, Robin Gritton, Helmuth Rilling, Theodor Guschlbauer, Thomas Hengelbrock, Enoch zu Guttenberg, Peter Gülke, Ludwig Güttler i Klaas Stok. Uz brojne CD, radijske i televizijske snimke - posebno na području rane glazbe - surađuje s izdavačkom kućom cpo. Izuzetno hvaljeni solo CD s Mendelssohnovima pjesmama objavio je Hänssler Profile. Nakon angažmana u Hong Kongu, Strasbourgu, Ankari, Haagu i Amsterdamu, na Istanbulskom glazbenom festivalu, Sydney Festivalu i Gewandhausu Leipzig, slijedi Čarobna frula (film) u Prinzregententheateru u Münchenu pod ravnanjem Enocha zu Guttenberga, kao i na Musikfestu u Stuttgartu i Bach Festivalu u Lausanneu, a od 2018. surađuje s ansamblom 'il Gardellino'. Godine 2019. bila je vrlo tražena kao sopranistica u Belgiji i Nizozemskoj, nakon čega su uslijedili koncerti na Bach Festivalu u Leipzigu, u Staatskapelle Halle, u Sofijskoj filharmoniji, Španjolskoj i turneja po Srednjoj Americi. Godine 2020. njezine snimke prvi put su objavljene pod izdavačkom kućom Passacaille. Uz predavanje na Knabenkantorei Basel kao dugogodišnja učiteljica pjevanja i voditeljica zborske škole (2016.-2019.), Gudrun Sidonie Otto prenosi svoje znanje i vještine studentima na majstorskim tečajevima u Južnom Tirolu, Hong Kongu, Norveškoj, Granadi i Sofiji. Sopranistica također muzicira i na području suvremene glazbe - skladatelji Daan Manneke i Zsigmond Szathmary napisali su djela posebno za nju. Godine 2024. objavljene su filmske snimke svjetske premijere Drugog oratorija Johanna Daniela Pucklitza s Goldberg Ensembleom u Gdanjsku i dva samostalna CD-a: Nostalgia – Schwanengesänge s Dvorakovim biblijskim pjesmama i Brahmsom, kao i De profundis s djelima Bacha, Nonoe, Gubaidulinae i Manneke, među ostalima, te svjetska premijera snimke oratorija ‘Hiob’ Karla Loewea sa Staatskapelle Halle.
www.sidonie.one
Hristos Tolis
Hristos Tolis (Grčka, 1976.) je filmski producent i glazbenik. Rođen je i odrastao u Ateni. Diplomirao je strojarstvo na Nacionalnom tehničkom sveučilištu u Ateni (NTUA) i magistrirao brodarstvo na Sveučilištu u Pireju. Od 2010. profesionalno radi kao fotograf, a zanimanje je kasnije proširio na kinematografiju i filmsku režiju. Godine 2013. osnovao je produkcijsku kuću Sub.Urban Images and Soundscapes, kroz koju je vodio niz projekata, uključujući komercijalne radove, glazbene spotove, dokumentarce i osobne umjetničke pothvate poput instalacija temeljenih na fotografiji (Igra moći, 2013.; Tragovi osobnosti, 2014.; To bi mogao biti ti – To bi mogao biti ja, UNHCR, 2015.). Režirao je dokumentarne filmove za UNHCR (2021.), IFRC (2018.) i WWF (2019.), a uz svoj stalni rad kao glazbenik, sudjelovao je i u umjetničkim produkcijama kao tehnički direktor i dizajner rasvjete (Διεθνής Τόπος, 2018.).
Godine 2020. režirao je svoj prvi kratki film, a 2023. njegov dokumentarac Glas u noći odabran je za službeni program Festivala dokumentarnog filma u Solunu. Isti film dobio je nagradu za najbolji dokumentarac na Londonskom grčkom filmskom festivalu. Njegov kratki film Rea u kolovozu prikazan je na Dalmatia Film Festivalu 2023. u Splitu, dok je dugometražni dokumentarac Worship Meletisa Moirasa, za koji je bio direktor fotografije, predstavljen u listopadu 2024. na najprestižnijem filmskom događaju u Ateni – Premiere Nights.
Jeroen Koopman
Jeroen Koopman (Amsterdam, 1991.) - započeo je glazbenu naobrazbu uza svog oca, također orguljaša, Arthura Koopmana. Kao mladi talent, studirao je kod Josa van der Kooya na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu i kod Pietera van Dijka na Konzervatoriju u Amsterdamu, gdje je stekao zvanje magistra glazbe. Tamo je također studirao kod Matthiasa Havinge i gostujućeg profesora Louisa Robilliarda. Kao koncertni orguljaš nastupao je na najvažnijim koncertnim lokacijama, uključujući crkvu sv. Bave u Haarlemu, Orgelpark i Kraljevsku koncertnu dvoranu u Amsterdamu. Pohađao je majstorske tečajeve kod poznatih orguljaša, uključujući Lea van Doeselaara, Bena van Oostena, Petera Planyavskog i Thierryja Escaicha. Redovito nastupa u Nizozemskoj i inozemstvu kao solist, svirač bassa continua i korepetitor s uglednim ansamblima, kao što su Cappella Amsterdam, Nizozemski radio zbor i Radio filharmonijski orkestar. Godine 2015. snimio je svoj prvi CD s ocem, Arthurom Koopmanom, na Knipscheer orguljama crkve Noorderkerk u Amsterdamu, dok ostale snimke redovito objavljuje na svom YouTube kanalu. Od 2020. godine obnaša ulogu glavnog orguljaša u Singelkerk u Amsterdamu.
Joasia Cieslak
Joasia Cieslak je violončelistica i kreativna profesionalna glazbenica s dvostrukom sveučilišnom diplomom violončela iz Nizozemske, drugom magisterijskom diplomom Akademije Sibelius, diplomom iz kulturnog menadžmenta Sveučilišta u Łódźu i diplomom solistice Kraljevske akademije u Danskoj. Cijeni slobodu te podjednako nastupa i poučava glazbu kako bi iskoristila njezine blagodati kao oblik medicine. Nedavno je postala certificirana instruktorica joge i hobistkinja triatlonka.
Nicola Cittadin
Nicola Cittadin – diplomirao je klavir, orgulje i kompoziciju glazbe za orgulje na konzervatoriju u svom rodnom gradu, Rovigu. Usavršavao se kao orguljaš u Baselu na „Musik-Akademie u klasi prof. Guy Boveta, diplomiravši s najvišim ocjenama i posebnom stipendijom fondacije „Hans Balmer“, dok je praksu crkvene glazbe studirao u Zürichu na „Hochschule der Kunst“. Post gradum iz improvizacije diplomirao je summa cum laude i to na Pontifikalnom Institutu „Musica sacra“ u Rimu, pod mentorstvom prof. Thea Flurya, dok je svoje glazbeno formiranje zaključio doktoratom iz muzikologije na istoj instituciji, uz savjetovanje prof. Federica Del Sorda. Kao orguljaš solist dobio je pozive za gostovanje od strane brojnih prestižnih festivala u Europi i šire (Finska, Francuska, Njemačka, Japan, Izrael, Norveška, Portugal, Švicarska…), kao predavač držao je seminare na značajnim obrazovnim ustanovama (Conservatorio di Bologna, Mantova, Vicenza, Konservatorium Bern, Musikschule Konservatorium Zürich), dok je kao znanstveni suradnik pisao muzikološke članke za „Hochschule der Künste“(Bern), koji su objavljeni u stručnim publikacijama (Arte organaria e organistica, La tribune de l'Orgue, Organ Journal für die Orgel, Libreria Musicale Italiana…). Snimio je nosače zvuka za diskografske kuće „Raumklang“ (Leipzig) i VD-Gallo (Lausanne), te je član komisije za očuvanje i promoviranje povijesnih orgulja biskupije Adria-Rovigo. Docent je orgulja na nekoliko konzervatorija (Brescia, Frosinone, Udine) i voditelj odsjeka za orgulje na Državnom konzervatoriju za glazbu „Agostino Steffani“ (Castelfranco Veneto).
Oleksandra Fedosova
Oleksandra Fedosova – rođena je u Poltavi (Ukrajina) i već u dobi od samo osam godina osvaja prve nagrade kao violinistica i pijanistica. Ljubav prema oba instrumenta nastavila je gajiti i kasnije, kroz studij (Poltava, Kijev, München, Basel, Zürich), ali i profesionalni život, te je imala priliku nastupati uz razne renomirane glazbenike (G. Kremer, Ch. Tetzlaff, R. Patkolo, Th. Grossenbacher, A. Sitkovetsky…). Redovito muzicira u sastavu poznatih orkestra (Münchenska filharmonija, Münchenski radijski orkestar, Kamerata Baltica…) pod ravnanjem svjetski priznatih dirigenata (L. Maazel, M. Jansons, Ch. Thielemann, H. Blomstedt…), dok kao solistica sudjeluje na brojnim festivalima (Trecastagni International Music Festival, Braunwald Music week, Lochenhaus Chamber music festival, Ipalpiti International LA, Festival Contrasts, Golden Festival, Odessa Classic, Öschberghof Klassik, Montepulcano Chamber Music Festival, Bad Kissingen Music Festival, Young Euro Classic Berlin…). Uz kontrabasista R. Patkola snimila je CD pod nazivom „The Six Seasons“(2018.) koji je dobitnik nagrade „Opus klassik award“ i predstavljen u „Konzerthaus Berlin“. Bavi se izvođenjem raznolikog repertoara, od ranog baroka do suvremene glazbe, a posebnu pozornost privlači njezin instrument – violina iz 19. st. koju je izgradio čuveni Giuseppe Rocca. Već duže vrijeme boravi i djeluje kao glazbenica u Švicarskoj.
Rina Ishii
Rina Ishii – počela je svirati klavir sa samo četiri godine (Takayuki Kuniya, Reiko Kanai), a od svoje šesnaeste godine uči i glazbenu teoriju (Yui Kakinuma), te orgulje (Mamiko Iwasaki). Diplomirala je muzikologiju i poučavanje jezika na Kršćanskom univerzitetu u Tokyu, a do 2020. obnašala je dužnost orguljašice u srednjoj školi i crkvi Sv. Margarete u Tokyu, sve do odlaska na studij orgulja u Amsterdam. Diplomirala je 2024. god. kod profesora Pietera van Dijka i Matthiasa Havinge, a trenutno je studentica posljednje godine magistarskog studija u klasi profesora Laurens de Mana. Pohađa brojne majstorske tečajeve (Yuichiro Shiina, Leo van Doeselaar, Wolfgang Kogert, Ben van Oosten, Menno van Delft…), a 2024. god. osvojila je drugu nagradu na međunarodnom orguljaškom natjecanju Orava Grand Prix (prva nagrada nije dodjeljena). Uz studij, zaposlena je kao orguljašica u Staroj katoličkoj crkvi (Haarlem) i redovito koncertira kao solistica, te u komornim sastavima.
Salvatore Pronestì
Salvatore Pronestì – jedan je od najaktivnijih talijanskih koncertnih orguljaša. Osim umijeća sviranja orgulja (prof. Luigi Celeghin), studirao je muzikologiju u Kremoni, na „Instituto di paleografia e filologia musicale, Universita di Pavia“, te izučio orguljarski zanat. Začetnik je i direktor orguljarske tvrtke „Bottega Organaria“ (1993.). Kroz svoju bogatu koncertnu djelatnost ističe se maštovitim programima koji se uvelike sastoje od improvizacija i vlastitih obrada raznih orkestralnih skladbi, a često djeluje i kao gost predavač na raznim institucijama (University of Paranà Brazil, Fordham University New York, Fu Jen Catholic University Taiwan…) gdje uglavnom predstavlja talijanske orguljarske tradicije i umijeće improvizacije. Nastupao je u gotovo svim državama Europe (Belgija, Italija, Ukrajina, Njemačka, Malta, Portugal, Poljska, Francuska, Danska…), sjeverne i južne Amerike (Kanada, Brazil, SAD…), u koncertnim dvoranama i velikim crkvama, na vrlo značajnim orguljama (Nikolaikirche i Thomaskirche Leipzig, Chant d'Oiseau Brussels, Lausanne International organ festival „Organissima“, Centralna sinagoga u New Yorku, recital u Atlantic City na najvećim orguljama na svijetu, St. Sulpice Pariz…). Od 2020. god. umjetnički je ravnatelj međunarodnog orguljaškog festivala u Pantheonu (Rim), te obnaša funkciju „maestro di capella“ u katedrali u Vibo Valentia.
Sanja Grgina
Sanja Grgina, rođ.1969. u Zadru. Glumica je i lutkarica, te pripovjedačica. Stalna je članica ansambla kazališta lutaka Zadar. Višestruko je nagrađivana za glumu te animaciju na hrvatskim i međunarodnim festivalima. Usavršavala je svoja znanja i brusila talente na MAPA akademiji (moving academy for performing arts ) te edukacijama za dramske pedagoge. Vodila je dramske skupine raznih dobnih skupina gdje je i režirala predstave koje su se izvodile na smotrama za profesionalno vođene dramske skupine. Na lokalnoj televiziji je režirala lutkarsko igranu emisiju za djecu: Mali,ali veliki’’. Kreirala je reklamne oglase za radio postaje na kojima je i radila kao radijska voditeljica. Završila je studij pripovijedanja, na prvom hrvatskom studiju za storytelling u Varaždinu, pri kreativnom centru “Logos”, gdje drži module studentima. Aktivno se bavi vođenjem radionica iz storytellinga (umijeće pripovijedanja), radionice iz kamišibaj teatra (japansko ulično kazalište), radionice na temu: glas, tijelo I pokret, te organizira večeri pripovjedanja za djecu i odrasle. Na svom repertoaru priča, nalaze se priče za djecu, mlade i odrasle, pokoja i autorska, a izvodi ih na poziv u škole, vrtiće, sveučilišta, na raznim događanjima, bilo u zatvorenim ili ambijentalnim prostorima, kao I na festivalima diljem države. U udruzi slijepih u Zadru, priređuje večeri osjetilnog pripovjedanja, gdje riječi materijalizira kroz prirodne materijale i na taj način slušateljima omogućuje potpuni doživljaj priče. Sanja kao izvedbena umjetnica i femi narans, svoje priče oblikuje kroz koncertni storytelling, u obliku performansa, ili kao umjetničku avanturu kroz riječi, atmosferu i maštu. Sanja je i naratorica u projektima HUGO-a, hrvatske udruge glazbenih organizatora.
