Biografije umjetnika

CARLO TORLONTANO – kao gostujući solist diljem svijeta na Alphornu, većinu svog vremena posvećuje promociji njegovih tradicija i repertoara, predstavljajući ga u koncertnim dvoranama uz sve ostale ''klasične'' instrumente. Nastupao je u nekim od najprestižnijih svjetskih koncertnih dvorana i međunarodnih festivala (Philharmonie Berlin, Warszawa, St. Petersburg, Luxembourg; Beethovenhalle Bonn, Proms Prague, Mainly Mozart San Diego, Tokyo Muza Symphony Hall, Salle de Concert Pollak de Montréal, Brisbane Festival, Casa da Música do Porto, Wartburgkonzert Eisenach...) Godine 2006. pozvan je da svira na koncertu Leopolda Mozarta (Mozarteum Salzburg) u povodu 250. obljetnice Amadeusovog rođendana, a 2019. u Konzerthalleu u Augsburgu u povodu 300. obljetnice Leopoldovog rođendana. Prvi je svirač Alphorna koji je mogao odsvirati originalnu dionicu koju je napisao Richard Strauss za uvodnu scenu svoje "Dafné'', što je izveo u Göteborškoj operi, Theatre Baselu i Berlinskoj filharmoniji. Štoviše, nedavno je od maestra Arva Pärta, jednog od najznačajnijih skladatelja današnjice, dobio ekskluzivnu ponudu da izvede jednu od njegovih skladbi za Alphorn i gudački orkestar. G. Torlontano svirao je s prestižnim dirigentima, a dugi niz godina bio je i glavni svirač francuskog roga u Simfonijskom orkestru talijanske radiotelevizije RAI i Teatru di San Carlo (Napulj). Sudjelovao je 1994. na sastanku "G 7", 1996. na 50. obljetnici Talijanske Republike, a 2003. bio je pozvan na "Martha Argerich & Friends". Trenutno je profesor francuskog roga na Konzervatoriju za glazbu "L. D'Annunzio" (Pescara, Italija).

DORA DRACLIN (Zagreb) diplomirala je obou 2013. godine na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu u klasi profesora Branka Mihanovića. Tokom godine 2019. i 2020. Dora nastavlja svoje glazbeno usavršavanje na seminarima u sklopu “International Oboe Academy” u Udinama gdje ima priliku raditi s vrhunskim svjetskim oboistima poput Domenica Orlanda, Alexeija Ogrintchouka, Ramona Ortege Quera i Simonea Sommerhaldera. S Alexeijem Ogrintchoukom radi i u sklopu Saline Royale Academy u Francuskoj. Trenutno je zaposlena kao profesorica oboe u glazbenoj školi Pavla Markovca, surađuje s brojnim hrvatskim orkestrima poput Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, orkestara HNK u Zagrebu i Splitu, Hrvatskog komornog orkestra Varaždinskog komornog orkestra te Zagrebačkog komornog orkestra uz koji nastupa i kao solistica. Članica je Serious ansambla za novu glazbu, te se aktivno bavi komornom glazbom. Kao najnoviji dodatak u svojoj biografiji, spomenula bi reed kvintet Kalamos čija je članica od 2024. godine.

ELENA ROCE (1994.) – prva je istarska glazbenica koja je stekla zvanje orguljašice i pjevačice, s posebnim osvrtom na ranu glazbu, te intenzivno izvodi programe u kojima istovremeno svira i pjeva. Prvu diplomu magistra orgulja stekla je u Zagrebu, a drugu na Conservatorium van Amsterdam (prof. M. Havinga). Na istoj ustanovi, na odsjeku za ranu glazbu, diplomirala je i pjevanje (prof. X. Meijer), a posebno se posvetila crkvenoj glazbi, gregorijanici, retorici i povijesnom kazalištu, te povijesnoj improvizaciji. Redovito nastupa u komornim sastavima i kao solistica uz zborove i orkestre, djeluje kao crkvena glazbenica i dirigentica, održava nastavu vokalne tehnike za zborove, te se bavi pedagoškim radom (profesor u Nieuw vocaal Amsterdam). Organizatorica je i umjetnička voditeljica projekta "Organum Histriae" uz K. Klarića i suorganizator ciklusa "Pulska klasična zima".

Elias Lapia (Nuoro, Italija, 1995.) počeo je učiti saksofon privatno, istodobno pohađajući gradsku glazbenu školu u Olbiji. Osvojivši niz raznih stipendija, 2009. godine započeo je studij jazz improvizacije na Nuoro Jazz Clinics pod vodstvom T. Tracanne i M. Carbonija. Pohađao je Umbria Jazz Clinics, te 2013. godine osvojio stipendiju za Berklee College of Music – 5 Week Summer Program te je odabran za vodstvo 5 Week All Stars Jazz Band. U istom je razdoblju pohađao nastavu kod E. Cisija. Dvije godine nakon primljen je na Odsjek za jazz i improviziranu glazbu (Jazz et Musiques Improvisées) Nacionalnog konzervatorija za glazbu i ples u Parizu (Conservatoire National Supérieur de Musique et de Danse de Paris – CNSMDP), gdje je studirao kod F. Thébergea, R. Del Fre, H. Sellina i V. Le Quanga. Život u Parizu snažno je utjecao na njegov umjetnički i osobni razvoj zahvaljujući tamošnjoj bogatoj jazz sceni. Nakon diplome 2018. godine nastavio je magistarski studij na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu pod mentorstvom uglednog američkog saksofonista J. Ruocca. Lapia je nastupao na međunarodnim jazz festivalima i u vodećim jazz klubovima diljem Europe i šire, uključujući nastupe u Parizu, New Yorku, Malti, Valenciji, Rimu i Haagu. Tijekom karijere surađivao je, ili dijelio pozornicu, s glazbenicima kao što su B. Herbin, D. Green, E. Zirilli, A. Ciacca, F. Ciniglio, G. Amato, M. Morganti i P. Fresu, među ostalima. Od priznanja ističu se Premio Internazionale Massimo Urbani i Premio IMAIE (2019.), a 2021. godine osvojio je i Premio Nazionale Chicco Bettinardi u kategoriji najboljeg solista. U Rimu djeluje od 2022. godine gdje vodi vlastiti kvartet. Kao izvrstan glazbenik, 2024. godine je odabran za umjetničku rezidenciju pri Talijanskom institutu za kulturu u Münchenu u sklopu programa Musicisti Italiani di Jazz Artist in Residence. Diplomirao je ove godine i klasični saksofon na Konzervatoriju u Sassariju s najvišim počastima (magna cum laude), u klasi maestra E. Tonettija.

FRANCESCO DI LERNIA - studirao je orgulje u Italiji i Njemačkoj na Glazbenoj akademiji u Lübecku u klasi M. Haselböcka, diplomiravši koncertni smjer s odličnim uspjehom. Aktivan kao koncertni izvođač više od trideset godina, svirao je na najprestižnijim festivalima i u glavnim glazbenim središtima Europe, SAD-a i Azije, kao orguljaš i s poznatim solistima i instrumentalnim ansamblima poput Wiener Akademie, Wiener Philharmoniker, Orchestra di Padova e del Veneto, snimajući za razne televizijske i radijske mreže. Uredio je kompletna orguljska djela J. K. Kerlla i A. Caldare za Universal Edition (Beču). Profesor je orgulja i kompozicije na Konzervatoriju za glazbu „Umberto Giordano“ u Foggi i rektor istog instituta od 2011. do 2017., a također je član žirija na međunarodnim orguljskim natjecanjima. Štoviše, pozvan je da održi majstorske tečajeve i konferencije diljem Europe, SAD-a i Azije. Njegove snimke na CD-u objavili su Tactus, Discantica, Novalis, Carus, Dynamic, E lucevan le stelle i Digressione Music, a neke od njih nagrađene su međunarodnim nagradama.

Gabriele Agrimonti jedan je od najistaknutijih talijanskih orguljaša svoje generacije. Od 2022. godine titularni je orguljaš i umjetnički ravnatelj povijesnih orgulja J. Merklina u Nacionalnoj crkvi San Luigi dei Francesi u Rimu. Rođen 1995. godine, započeo je glazbeno obrazovanje u dobi od 10 godina, a sa samo 13 godina imenovan je ko-titularnim orguljašem Bazilike Santa Maria della Steccata u Parmi, svom rodnom gradu. Nakon što je diplomirao s najvišim ocjenama orgulje i kompoziciju za orgulje na Konzervatoriju A. Boito u Parmi, preselio se u Francusku kako bi nastavio studij improvizacije, harmonije, polifonije, fuge i orkestracije na Pariškom konzervatoriju (CNSMDP) uz renomirane profesore poput T. Escaicha, L. Fassanga, T. Ospitala i T. Lacôtea. Osvojio je brojne nagrade na međunarodnim natjecanjima u improvizaciji, uključujući ona u Haarlemu (jednoglasna odluka žirija), St. Albansu, Strasbourgu i Parizu, čime se etablirao kao prvi talijanski improvizator koji je ikada postigao takvo priznanje. Također je osvojio prvu nagradu i nagradu publike na X. natjecanju u interpretaciji Darasse u Toulouseu (kategorija simfonijskih orgulja), kao i nagradu publike i online nagradu na natjecanju iz kompozicije (Saint-Sulpice 2021., Pariz). Njegova međunarodna koncertna karijera odvija se diljem Europe, od najprestižnijih katedrala i crkava do koncertnih dvorana.

Jeremy Joseph je orguljaš Bečke carske kapele, gdje svake nedjelje, za vrijeme mise, muzicira zajedno s Bečkim dječačkim zborom i Bečkom filharmonijom. Privatno je studirao kod Hansa Fagiusa u Kopenhagenu, a usavršavao se kod Martina Haselböcka na Sveučilištu za glazbu u Lübecku i kod Jürgena Essla na Državnom sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Stuttgartu. Pobjednik je međunarodnog orguljaškog natjecanja Gottfried Silbermann 1999., te redovito nastupa kao solist na značajnim festivalima diljem Europe (Schleswig-Holstein Musik-Festival, Međunarodni tjedan orgulja u Nürnbergu, Festival orgulja u Haarlemu, Toulouse les Orgues, Hildebrandt-Festival u Naumburgu, Silbermann-Tagen u Freibergu, Laeiszhalle u Hamburgu, Leipzig Gewandhaus, Radio France Paris, Konzerthaus u Berlinu, Musikverein i Konzerthaus u Beču, Auditorio Nacionale de Música u Madridu...) i šire (Koncertna dvorana Čajkovski u Moskvi, Hong Kong, Seul, SAD, Meksiko, Brazil, Argentina...) Njegov album improvizacija snimljen u Metropolitanskoj katedrali u Mexico Cityju prozvan je “CD-om godine” u 2018. od strane časopisa Fono Forum. Kao svirač bassa continua nastupao je s ansamblima kao što su Wiener Akademie Orchestra, Freiburger Barockorchester, Kammerorchester Basel i Balthasar-Neumann-Ensemble. Godine 2019. imenovan je profesorom orgulja i improvizacije na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču.

KATARINA LAMOTTE (JAVORA) je hrvatska glazbenica, trenutno u službi orguljaša župne crkve St. Vincent u francuskom gradu Hendaye. Redovno gostuje na važnim festivalima kao orguljašica i čembalistica (Hrvatska, Francuska, Austrija, Njemačka, Španjolska, Češka, Italija, Slovenija, Bosna i Hercegovina...). Svoje izvođačko i pedagoško iskustvo stapa u povremenim predavačkim aktivnostima.

Završila je studije orgulja, čembala i teorije glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Koncertni studij orgulja je nastavila pri Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču u razredu profesora Pier Damiana Perettija. Školovanje nastavlja poslijediplomskim studijem u klasi prof. Michela Bouvarda i prof. Jana Willema Jansena.

Predavala je glazbeno teorijske predmete u Umjetničkoj školi “Franjo Lučić“, te je dugi niz godina vršila ulogu orguljašice u župnoj crkvi Sv. Male Terezije od Djeteta Isusa te crkvi Marije Pomoćnice u Zagrebu. Bila je članica Povjerenstva za orgulje pri Ministarstvu kulture RH, voditeljica odjela za orguljaše i čembaliste pri udruzi Orkestar Mladih glazbenika (OMG), te članica nekoliko ansambala za ranu glazbu.

Sa sopranisticom Marijom Lešajom nastupa već 20 godina, a često nastupa i s drugim eminentnim glazbenicima. Surađuje sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zagrebačkom filharmonijom i brojnim zborovima (Cantores Sancti Marci, Capella juris, Akademski zbor Vladimir Prelog i mnogi drugi). Kao umjetnički suradnik-izvođač sudjelovala je na specijalističkom ispitu/koncertu pri Muzičkoj Akademiji u Zagrebu. Iako je u Beču završila i odjel za staru glazbu, veliku pažnju pridaje i izvođenju suvremene glazbe te promociji hrvatske glazbene baštine (sa sopranisticom Marijom Lešajom praizvela je skladbu za orgulje i glas Borisa Papandopula). Njezin repertoar obuhvaća skladbe i transkripicije za orgulje i čembalo od renesanse do suvremenog notnog pisma.

Letizia Ulika Roce (2004., Pula) – započela je glazbeno obrazovanje u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Puli te 2026. diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Studirala je i u Budimpešti u sklopu Erasmus+ programa u klasi prof. Bande Adama i prof. Környei Zsófie. Osvojila je brojne prve nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima, dva “Oskara znanja”, Dekanovu i Rektorovu nagradu. Nastupala je u orkestrima poput Sarajevske filharmonije, Mediteranskog orkestra mladih, Orchesterakademie Tirol, Hrvatskog i Zadarskog komornog orkestra te kao solistica uz Zagrebačku filharmoniju, Zagrebačke soliste te Simfonijski orkestar Muzičke akademije. Od 2026. radi u HNK-u Zagreb kao vođa drugih violina.

MIRJANA PETERCOL (Poreč) završila je Srednju glazbenu školu Ivan Matetić Ronjgov u Puli (harmonika i klavir) te Srednju ekonomsku školu u Poreču. Studij na Visokoj školi u Hannoveru (Hochschule für Musik und Theater Hannover) u klasi prof. E. Moser završava s diplomom umjetničkog studija (Künstlerische Ausbildung), a kao prva stu- dentica završava i studij Konzertexamen. Daljnji master studij u glazbi srednjeg vijeka završava na Folkwang Universität Essen, specijalizirajući se za gotički portativ. Pohađa-la je postdiplomske edukacije u medicini za glazbenike (Dispokinese), elementarnoj glazbenoj pedagogiji te sakralnoj glazbi (smjer vođenje zbora i instrumentalni smjerorgulje). Stipendistica je Richard-Wagner-Organisation i dobitnica nagrade Città di Castelfidardo za komornu glazbu. Kao solistica i komorna glazbenica nastupala je di- ljem Europe i SAD-a, s brojnim praizvedbama, CD-izdanjima (Mondgesang, Genuin Edition) te u kazališnim produkcijama (Staatstheater Wiesbaden, Mumpitz Theater Nürnberg, Staatstheater Bielefeld). Ističe se po crossover-projektima između suvre- mene glazbe i glazbe srednjeg vijeka/gregorijanike, te je autorica rekonstrukcija anti- fona sv. Hildegard von Bingen (Furore Verlag). Posebnu pažnju posvećuje skladatelji- cama – od Hildegard von Bingen do onih suvremenih, a posljednjih godina intenzivno svira bandoneon. Od 1998. radi kao docentica na Glazbenoj akademiji u Kasselu, a od 2002. i na Glazbenoj akademiji u Wiesbadenu, dok je 2023./2024. bila gostujuća docentica na Hochschule für Musik Nürnberg.

Petar Matošević (1992.) dirigent je, aranžer, saksofonist i pedagog. Dirigirao je više od 200 koncerata diljem Europe te izvodi djela suvremenih skladatelja. Umjetnički je voditelj Istarskog komornog orkestra i festivala „San ljetnih noći“ u Sv. Lovreču. Redovito surađuje s ansamblima i orkestrima (Dubrovački simfonijski orkestar, Tergeste Ensemble, Filarmonici Friulani, LaRé Orchestra, Naša Sloga Babići, FVG Orchestra, Orchestra della Magna Grecia...) Usavršavao se kod istaknutih dirigenata, a diplomirao je dirigiranje na Konzervatoriju Tartini u Trstu te glazbenu pedagogiju u Puli. Ističu se njegove izvedbe svjetskih i europskih premijera, uključujući The Return of Draw Egan, Cassandra, in te dormiva un sogno, Malombra, Concertino za kontrabas i orkestar i drugi. Redovito nastupa na festivalima u hrvatskoj i inozemstvu, član je žirija na međunarodnim natjecanjima.

Sandro Peročević diplomirao je kontrabas na Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu u klasi prof. Stefana Sciascie. Usavršavao se na majstorskim seminarima (Dan Styffe, Norwegian Academy of Music; Chis West Trinity College London; Christine Hook, Mozarteum University Salzburg; Michael Klinghoffer, Jerusalem Academy of Music and Dance). Svirao je violinu, violu i kontrabas u orkestru Zajednice Talijana u Puli, te kontrabas i bas gitaru u Puhačkom orkestru grada Pule. Povremeno je surađivao i s Riječkim simfonijskim orkestrom te s brojnim komornim ansamblima. Snimio je album Secolo XXI s autorskim skladbama Branka Okmace. Zaposlen je kao nastavnik kontrabasa u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Puli.